unutarnje uređenje brisanih prostora

nedjelja, 07.02.2016.

Snovi


Snovi su nas odveli
kao policajci.
Pobunimo se,
pokorimo se,
govorila si, a
na ulici su se dječaci igrali loptom.

- 17:34 - Reci? (0) - Ispiši - Komentari - Postlink

petak, 11.01.2013.

Slatki kornet

Djevojka je imala sasvim neobične navlake na trapericama. Bile su privezane ispod koljena i sasvim prekrivale cipele, šireći se tako da su hlačama davale kroj trapeza i privlačile začuđene poglede rijetkih popodnevnih prolaznika koji su se od ledenog siječanjskog sumraka žurno sklanjali u krčme ili hitali do automobila preko jedinog trga provincijskog gradića. Sjajna crna umjetna koža bila je usto preširoka i presavijala se u ružne nabore tako da su djevojčine noge na trenutke nalikovale kopitima. Ili, ne, pomislio je, neobično oduševljen otkrićem, noge su joj bile nalik dvjema ručicama automobilskog mjenjača! Slušao je kako mu brodolomničkim glasom punim usrdnosti obrazlaže svoje nevolje. Slučajnom prolazniku koji se, i sam odjeven u odrpanu kućnu trenirku, spremno zaustavio na putu od kioska do automobila, držeći četiri kutije cigareta u jednoj ruci i obarajući pogled u tišini slušao. Na trenutak je pomislio kako je neobično što se mladić koji je bio s njom zaustavio s druge strane trga, ne prilazeći, računajući valjda kako je učinak djevojčinog šarma veći ukoliko se on sam drži podalje. A možda je samo bio izrazito stidljiv ili nije govorio jezik.
Kasno te noći spuštao se stepenicama noseći limenu ladicu s pepelom iz peći na drva. Sitne su točke žive žeravice jedva zamjetno sjajile u svijetlom pepelu, no dok je napuštao krug svjetlosti prignuo je glavu kako ga ne bi zakačile grane goleme smokve u dvorištu i gledao kako pepeo tone u antracit, a žeravica blista narančasto i kićeno u njegovim rukama, trenutno se poput djeteta obradovao onome što neće zapisati čim se iznova uspne na tavan stare kuće.

- 05:48 - Reci? (0) - Ispiši - Komentari - Postlink

subota, 21.04.2012.

Ručni sat prošvercan s Azurne obale na jakoj podlaktici drske konobarice



Sibi, iza žutih šiba
Kušaš pozicije
Vrijeme je, drmam te
Budilica i sve

Mila memljivost prije tuša
Oblačci i nebo vani
Pas na katu niže
Bez poruka u žutom sandučiću

Auto i zadnji zijev
Svi mi i Mr. Bojangles
Proljetni nakon defragmentacije
Sasvim proljetni

Tečno odvojen noć i dan
S uplatom mraka,
Račun u banci sunčevih zraka
Kuneš na sic pun dlaka

Onda si se valjda bila opekla
Šminkajući se zalila noć po bluzi
Škripao sam zubima
Svršio ti po guzi

Oblaci su se osvrtali usred noći
Zvijezde potpisale za glamour cafe
Jel se ti to ceriš otresla si se
Bože sačuvaj, ne

I onda je slijedio kirvaj
Skvičali smo ko prasad
Šareni slavili rusvaj
I bježali od konobara

Ko će to da plati
Ko će to da plati
Nek plati onaj
Tko prvi shvati

Škrtijem gostu
Ostaje da pati
Ulaže žalbe i blati
Dokazuje mrlje
Na zaboravljenoj kravati

A sad su tamo negdje migovi
U Bosni kiselo mlijeko
Podlaktice na Azurnoj obali
Smijem se šanerovom satu
Ma kako ne bi probali?

Zajebimo šerifa
Ugodimo kokpit frekvencije
Umijmo se vinom
Mačje oči protiv demencije
Nalaktimo se na neurozne
Indolentne turbulencije

Hrust!
Žvačem ti bedro kao krava
Već su mi oba oka plava
I pjesma postaje blesava i prava
Dnevna i noćna
Hranjiva i zdrava

Negdje ispod noćnog oblaka
Žuto je oko tigra
Klanjam se s poštovanjem
Ne ponizno
Tigrov je ležaj igra

- 05:43 - Reci? (0) - Ispiši - Komentari - Postlink

subota, 24.03.2012.

Ne lomite mi brokule



Moja mala misli da je vlak
Čuje glasove, tihe glasove
samo ih ona čuje
Čuje glasove, tihe glasove
U uho joj kliznu
Moja mala misli da je vlak
I ne zna razliku između užitka i boli
Moja mala misli da je vlak
Izlazi iz kuće i pije
Poljupci joj kao kiša
Izlazi iz kuće i pije
Poljupce kao kišu
Ona je cura iz provincije
I ne pričade ljepo
Ona jasno kaže
Da polaže dolar na srce
Ali nema dolara da plaća
Dolar po dolar svakog dana

(Leroy Preston, 1986)


Visoko nam ruke. Više od glava. Na šiljcima nije ni zeru niža. Čini se da će mi prihvatiti jednu ruku svojim dlanom gore, za provokaciju, zbog uvrede nježnošću, jer kurvinska nježnost drsko laže da je slaba. I jednu svojim dlanom dolje, da ne zaboravim da je žena. Kuhinja je prostrana, na podu je koža od krave oderane za ručak. Gibonni je kasnije došao i prekrižio ugovor. Htjela je biti prosta nekud u eter jer je Đibo imao klizavo znojavo čelo na kojem bi uganula prostu misao. Suncoklop je kasnije došao i gurao gljive jer nisu bile iste. Htio mi je staviti fosfor u hidrogen pa sam u nastupu digresije i ja došao i slomio brokulu ko od šale. Posejdon je kao hidra neka i lomi noge titanu Gaei, odgovorno je ustvrdio Ursus Minor u kraćem telefonskom razgovoru. Gledam malo kao zlobni ljenjivac Sid kako me parkira. U uzan prostor. Nekoliko centimetara do krvoprolića na jednoj strani, nekoliko centimetara do mlakih mahuna korektnosti na drugoj. One su nalik mahunama rogača. Um joj optrčava štosdemfere priče. Kad mi ne vjeruje, vjeruje u mene. I obratno. Ljuljamo se, to se tako radi. Propriocepcijski tango u konkavnom sustavu. Po dvije gladi za oboje u paru i zloguke asimptote. Sjecište je izlaz preko oboda. Kad jedno baci ono drugo i ostane zatečeno u dnu konkave, sa strepnjom iščekujući da preko oboda izviri poznato lice i misleći: Nije valjda ozlijeđeno grabežem. Samo da je neuvrijeđeno pažnjom. Nije to šaljivo, ozljedivi smo i uvredivi. A bude li neozlijeđen ozbiljno ću se uvrijediti, bude li neuvrijeđena ozbiljno će me ozlijediti. Iza uma, iza boga, ima jedna modra rijeka.

- 07:20 - Reci? (2) - Ispiši - Komentari - Postlink

petak, 04.02.2011.

Six billion degrees of separation and an ice cream truck

hush hush
Šarlota je htjela da kupim sladoled, od one vrste koja vijuga iz sapnice pa onako u kornet kao i obično se mogu kombinirati dva okusa bez jabuka. Šarlota je bila bez jabuka. Slutim da ih ni okusi sladoleda nisu uključivali. Šarlota nije vidjela kako mi na čelu raste rog jednoroga i zato se mrštim i gledam ukriž kroz obrvu ((naginjući desnoj) obrvi) a ne zbog njenog 30-godišnjeg performansa skakutave djevojčice kraj kamioneta za sladoled jer se ja oduševim kad su djevojčice skakutave i imaju haljine na točkice i skakuću u cipelicama koje imaju remenčić popreko s trapavodječjom kopčom i sve bi to bilo u redu da nisam pojeo obrvu Cristopha Lamamberta zvanog Gargantogorgonzola zbog dvojbenih higijenskih navika i nije bio dobar dan da poletim poput papirnatog aviona pred plavoplavoplavim nebom sa sladoledom i hajde hani pliz pliz i u ruksaku fotoaparata sam nosio Marquesa kojeg sam kupio neki dan na sanjmu knjinjgin... fak. U Puli pa bih ga čitao i pustio oči da klize uz rog jednorog kao tri snopa kroz Marquesa i ako se već zalomilo da sam uz ženu a ne uz Marquesa danas je to trebala biti žena s čeljustima kao Minnie Mouse Driver, žena s rock and roll čeljustima koja bi me možda prpošno upitala može li mi odgristi obraz i imam li bosiljka uz to i oplela me kosom poput Meduze poput zmija za Lakoonskog Contea s čeličnim korovom u nozdrvama koja bi se trudila manje a ne više kad bih se ponašao manje a ne više i ne znam otkud je tako nepozvan banuo ovaj dan bez kiše ali ruke mi imaju mnogo prstiju i na rogu mi se čudni božićni ukrasi njišu a ruke pišu, samo pišu, eventualno zapale duvan i počohaju pišu.

Ako je već sladoled, umočio bih Šarlotu u umak od čokolade. Skakutavu Šarlotu, za svakog jednoroga dobitak na lotu, Šarlotu koja se rimuje, Šarlotu koja šalje uvijek isto svjetlo poput pulsa svjetionika, Šarlotu koja je nepromjenjiva slika.

Šarlota skače da bi na većoj visini viknula da je mlada i da će time slomiti rogatog gada s čeličnim korovom u nosu koji opće nije nikad čital Llosu a slomio bi se rado jer je Šarlotino meso mlado ali je šteta tretirat je ko da je pašteta a ne glavno jelo, wholesome a bogami i cijelo i ostavit polupojedeno polupojebeno u krizno vrijeme kad nema love ni za novu žičaru na Sljeme.

Možda bi je mogao malo voljeti na veresiju, neki drugi dan, kad bude počeljaniji češki pan i poželi obući svijetle hlače i izaći van dobar dan susjeda, dobar dan, o mojoj je ruci moja točkasta dekoracija, uramljena kao krmeljiva nacija, čupave sam obrve i rog svoj odbacija, imam mali ali pravilo usmjereni pimpek u hlačicama bijelim, nad tužnim stvarima tugujem i veselima se veselim i sve sam podloge dana okrečio bijelim da jasnije vidite što piše, da danas stojim na noktu malog prsta desne noge a sutra neću više.

Šarlota ja bih te ko krmčina volio ali bih se sigurno brzo umorio i ostavio te da malo voliš tamo lijevo dok ja volim plućica na kiselo ili onu nisku ženu tamo i ne bi mi smetalo da sve o tome znamo i svakome se damo i sebi se damo moja damo i budemo ovdje i tamo i s mislima poput moher vune omotane o netom propupalu granu trešnje ili mirišljavi poput izgorenog motornog ulja na glavi motora, ali ti bi rekla da ne može tako jer se ovako i onako mora a ja bih mrmljašiv i njurgozan bježao do mora kao da sam ja taj koji je čudan jer sam ponekad budan i ponekad bludan i zasut ću te šleperom sebe i neću ti naplatiti ali znam da ćeš pod šleperom mene vjerojatno patiti i nećeš me shvatiti i nećeš se shvatiti već ćeš rotirati pulsirajući beacon kao tictacticker na burzi kotacija ja sam točkasto djevojče koje voli sladoled od pistacija ja sam točkasto djevojče koje voli sladoled od pistacija ja sam točkasto djevojče koje voli sladoled od pistacija

PS
Kontuzija priče: Šarloti su nedostajale jabuke. Šarlote bez jabuka nisu istočnogriješne, a kad nisu griješne onda su smiješne. Ja sam isto često malo jako smiješan i isto mi je to od tog kaj sam često smiješno premalo griješan. e. :)

- 01:38 - Reci? (2) - Ispiši - Komentari - Postlink

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Hit Counter